On nije s njima, on nije protiv njih.
On je iznad njih.Omalenim postom zelim da podsetim na jedan dogadjaj koji se zbio pre 17 godina u Trebinju, a koji nam je pokazao da postupak jednog mladica pociva na najznacajnijem hriscanskom pravilu ”ljubi bliznjeg svoga” , istovremeno predstavlja temelj covecnosti, covekoljublja, pa ako hocemo posteno predstavlja i temelj tolerancije i primera potonjim generacijama.
O cemu je rec?
Naime, vojnik JNA Srdjan Aleksic u pokusaju da spreci cetvoricu vojnika VRS da ubiju njegovog prijatelja, muslimana, biva ubijen od strane svojih saboraca.Podseticu da mu je brat takodje, malopre tog tragicnog dogadjaja poginuo,kao i na cinjenicu da mu je majka preminula. Svojom smrcu je potvrdio da samo ljubavlju prema svojim bliznjima ovaj svet moze da ostane i opstane. Kao opomena i obaveza pamtimo reci napisane u citulji Srdjanovog oca Radeta : “Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost“.
Ovim postom zelim da izvrsim svoju ljudsku duznost da sprecim da vreme odnese zaboravu ovog casnog coveka!!!